Ako te ne vole u Ukrajini, dođi kući u Manchester!
Slobodna Dalmacija - 13.srpnja, 2017
Manchester reprezentira i rođenje kapitalizma i otpor prema njemu, ali se ta druga, radikalna strana, ne vidi u gradskim simbolima. Engelsov kip suptilno će pomaknuti tu ravnotežu’, kaže britanski umjetnik Phil Collins koji je betonskog Engelsa dovezao iz Ukrajine
egendarni bauk iz “Komunističkog manifesta” možda više ne kruži Europom, ali kruži jedan od autora te slavne knjige: Friedrich Engels, mrtav 122 godine, upravo je na kamionu proputovao cijelu Europu, od sela Mala Pereshchepinau istočnoj Ukrajini do Manchestera u Engleskoj. Trenutno se odmara u Manchesteru.
Naravno, nije riječ o živom Engelsu već o njegovom 3,5-metarskom spomeniku, izgrađenom 1970-ih za vrijeme SSSR-a.
Organizator ovog Engelsovog “dugog putovanja kroz noć”, s istoka na zapad Europe, 47-godišnji je britanski umjetnik Phil Collins, autor više dokumentaraca o komunističkom nasljeđu i postkomunizmu. Engelsov kip Collins će izložiti u okviru Međunarodnog festivala u Manchesteru koji počinje 16. srpnja, a nakon toga, prema umjetnikovoj zamisli, statua bradatog njemačkog revolucionara trebala bi trajno ostati na nekom manchesterskom trgu.
Razlog za ovaj prijevozničko-umjetnički poduhvat Collins je iznio u britanskom Guardianu - Engels je više od 20 godina živio u Manchesteru te je upravo u tom gradu proveo glavni dio terenskog istraživanja za svoju kapitalnu knjigu “Položaj radničke klase u Engleskoj”, izdanu 1845. godine. Upravo je uvid u užasne radne i životne uvjete manchesterskih proletera politički formirao Engelsa, još i prije nego je sreo Karla Marxa. Collins drži da je Engels tom knjigom zadužio Manchester i zaslužio spomenik.
A što ako opet zatrebaju?
“Iako je Engelsov život u Manchesteru dobro istražen i dokumentiran, u gradu nema nijednog trajnog znaka sjećanja na njega. U cijelom Manchesteru nema nijednog vizualnog simbola tog čovjeka, iako je upravo iskustvo u Manchesteru utjecalo na njegovo političko razmišljanje koje je promijenilo tijek povijesti 20. stoljeća”, kaže Collins u Guardianu.
Ovim projektom Collins želi pokazati kako ikone marksizma funkcioniraju potpuno različito na dva kraja Europe - u Ukrajini je 2015. donesen zakon o zabrani svih simbola komunizma, dok se na britanskim sveučilištima marksizam legitimno predaje u okviru sociologije, kao jedna od glavnih teorija društva. Upravo taj ukrajinski zakon iz 2015. potaknuo je Collinsa na potragu za nekim Engelsovim kipom u toj zemlji.
“Mnogi ukrajinski gradovi ne znaju što da rade s tim komunističkim spomenicima, jer to zakon nije precizirao”, veli Collins, navodeći da u mnogim slučajevima vlasti te spomenike nisu uništavale, već su ih samo sklonile od javnih pogleda, kako poluironično kaže, “za slučaj da jednog dana opet zatrebaju”.
Pregovori s ukrajinskim vlastima trajali su osam mjeseci i uključivali, prema Collinsu, “mnogo papirologije”, da bi betonskog Engelsa na kraju dobio – besplatno. Štoviše, prilikom transporta iz Ukrajine u grad Harkiv doveden je dječji zbor koji je Engelsa ispratio pjesmom.
Collins postavlja retoričko pitanje koje osvjetljava motivaciju za njegov projekt: “Što se događa sa simbolima tvog djetinjstva kad su oni kontaminirani padom Berlinskog zida, pa jedina službena prizma kroz koju ih možeš gledati postaje prizma totalitarizma, umjesto života, ljubavi, prijateljstva i svih drugih stvari koje su se svakodnevno odvijale u komunističkim društvima?”
Sve je isto kao 1840.
Ovaj britanski umjetnik odbija svaliti na Engelsa odgovornost za zločine komunističkih režima u 20. stoljeću, ukazujući kako su “milijuni ljudskih života straćeni raznim interpretacijama učenja i drugih istaknutih osoba”, uključujući Krista.
“Manchester je točka susreta. Ovaj grad podjednako reprezentira rođenje kapitalizma i njegovu magiju, kao i otpor prema kapitalizmu, još od čartističkog pokreta”, kaže Collins, dodajući kako se ta druga, “radikalna strana Manchestera”, ne vidi u gradskim simbolima, spomenicima ni imenima ulica. Stoga će, tvrdi umjetnik, “Engelsova statua suptilno pomaknuti tu ravnotežu”.
Tu dolazimo do još jednog razloga zbog čega ovaj Collinsov projekt ima snažne političke konotacije. Collins, naime, već mjesecima radi na dokumentarnom filmu o manchesterskim beskućnicima i sirotinji, odnosno o posljedicama višegodišnje politike štednje na položaj prekarnih radnika u današnjoj Engleskoj. A to je upravo ono što je prije 175 godina u Manchesteru radio Engels - promatrao položaj radničke klase i o tome napisao knjigu. Dijelovi filma bit će pokazani prilikom inauguracije Engelsovog spomenika.
Collins u Guardianu tvrdi da je zapanjujuće koliko sličnosti ima između Engelsovog proletarijata u Manchesteru oko 1840. godine i današnjeg prekarijata u tom istom Manchesteru, te zaključuje kako Engelsova knjiga iz 1845. predstavlja “perfektnu refleksiju naših današnjih problema”. Zato će, nada se ovaj artist, betonski Engels “možda potaknuti novu revoluciju”.