Ekstremizam buja od Varšave do Ankare

U Varšavi je 60 tisuća ljudi zazivalo Boga i tražilo bijelu kršćansku Europu, a predsjednik Turske istodobno je poručio da ne postoji ‘umjereni islam’. S dva kraja kontinenta oglasila su se zvona i ezani da obznane kako Europa više nije što je bila

Bio je to uznemirujući vikend za sve građane Europe koji svoj kontinent drže mjestom suživota i tolerancije. U nedjelju je u Varšavi desetine tisuća ljudi zazivalo Boga i tražilo bijelu kršćansku Europu, a dan ranije turski je lider Tayyip Recep Erdoganporučio da ne postoji “umjereni islam”. S dva kraja kontinenta oglasila su se vjerska zvona i ezani da obznane kako Europa više nije što je bila.

Tradicionalna proslava Dana nezavisnosti u Varšavi – kojom Poljska slavi datum kad je nakon Prvog svjetskog rata povratila državni suverenitet – ostala je u sjeni marša ekstremne desnice koji je okupio 60.000 ljudi. Britanski “Guardian” piše o “najvećem okupljanju desničarskih nacionalista u Europi”, na kojem su se pojavili i desni radikali iz drugih država.

Atmosfera na maršu bila je izrazito mučna i ksenofobna, o čemu su svjedočili brojni rasistički i antimuslimanski transparenti: “Bijela Europa bratskih nacija”, “Cijela Poljska bit će bijela”, “Stop islamizaciji”, “Bijela Europa, čista Europa”, “Molite za islamistički holokaust”, “Poljska bijela katolička” itd. Mahalo se poljskim zastavama i vikalo “Smrt neprijateljima naše domovine” i “Katolička Poljska, ne sekularna”. Marš se održavao pod službenim sloganom “Hoćemo Boga”, stihom iz stare poljske vjerske pjesme.

‘Veliko domoljubno okupljanje’

Strani mediji prenose kako je u toku skupa došlo do incidenta, kad je malobrojna skupina prosvjednika pokušala reagirati na takvu zloupotrebu Boga, uzvikujući “Stop fašizmu”. Kako piše “Guardian”, ti su građani, među kojima i nekoliko žena, izudarani i izgurani iz gomile, a od težih posljedica spasila ih je policija.

S druge strane, državni mediji u Poljskoj skup su nazvali “velikim domoljubnim okupljanjem”, a visoki državni funkcionari nisu krili ganutost. “Bilo je predivno to vidjeti, ponosan sam da je toliko Poljaka sudjelovalo u proslavi Dana nezavisnosti”, rekao je poljski ministar unutrašnjih poslova Mariusz Blaszczak.

Radikalni nacionalizam u Poljskoj u nedjelju se, dakle, ispoljio kao generalna ksenofobija, uokvirena u ekstremnu protuimigrantsku islamofobiju. Mnogi ističu kako je bizarno da se mržnja prema strancima i imigrantima tako radikalno ispoljava u zemlji u kojoj ih uopće nema. Prema podacima Eurostata, od svih 28 članica EU, upravo je Poljska prva po nacionalnoj homogenosti populacije, odnosno zadnja po broju stranaca: ima ih svega 0,1 posto. Usporedbe radi, najrazvijenije zemlje EU imaju po 10-15 posto stranaca (Hrvatska ima 0,5 posto).

Dan ranije, pak, u subotu, turski predsjednik Erdogan je izjavio da ne postoji nešto kao “umjereni islam”, ocijenivši kako je to “izmišljotina Zapada” koji time nastoji oslabiti ovu religiju. Erdogan je tu izjavu dao komentirajući nedavni istup saudijskog prijestolonasljednika, princa Mohammeda bin Salmana, koji je rekao kako želi reformirati Saudijsku Arabiju i u kraljevinu vratiti “umjereni islam”. Novovjeki turski sultan, međutim, tvrdi da to o čemu saudijski princ priča naprosto ne postoji.

Nema više Atatürka

Ne treba biti ekspert da bi se shvatile realne posljedice ovakvog Erdoganovog istupa: kad jedna tako moćna i utjecajna muslimanska zemlja poput Turske ovako decidirano odbaci samu mogućnost postojanja umjerene religijske prakse, onda možemo očekivati samo daljnju i još veću radikalizaciju u islamskom svijetu.

Stvar je to delikatnija što Erdogan niti ne skriva da sebe vidi vođom tog svijeta. U prilog mu ide i činjenica da je Turska lani preuzela dvogodišnje predsjedavanje Organizacijom islamske suradnje (OIC), koja okuplja 57 država s većinski muslimanskim stanovništvom, što turski državni mediji koriste za tezu da je Turska i službeni predvodnik i prirodni lider islamskog svijeta.

Porukom da “umjereni islam” ne postoji Erdogan poručuje Zapadu da zaboravi onu Tursku koja je postojala čitavo jedno stoljeće, od osnivača Republike Kemala Atatürka pa sve donedavno, kad se upravo Erdogan pojavio da poništi Atatürkove prosvjetiteljske napore i njegovo sekularno stoljeće. Ta Atatürkova sekularna Turska bila je zemlja “umjerenog islama”, ali takve Turske više nema, baš kao što parolama “za katoličku Poljsku, a ne sekularnu” i poljski radikali poručuju da dva stoljeća sekularne Europe – od Francuske građanske revolucije do danas - pripadaju prošlosti.

Ovo bujanje ekstremizma od Varšave do Ankare nije šala: to su dvije velike zemlje koje skupa imaju 120 milijuna ljudi. A njihovi se ekstremizmi hrane jedan drugim, što i jest najveći problem europske budućnosti. Nema više socijalizma ni Atatürka, pa teret obrane sekularne Europe pada na liberalna pleća.