Katolička crkva stoj, irske žene naprijed!

POVIJESNI REFERENDUM NA ‘ZELENOM OTOKU’ OTVORIO VRATA LEGALIZACIJI POBAČAJA

Između 1972. i 2011. postotak Iraca mlađih od 35 godina koji se izjašnjavaju kao katolici opao je s 91 na 30 posto, a u samom Dublinu na 14 posto: eto jednog od razloga zbog čega je Dublin postao privlačan mladima iz mnogih europskih zemalja

Čini se da žene u Republici Irskoj više neće morati bježati u inozemstvo da bi obavile pobačaj: izlazne ankete objavljene u petak navečer pokazuju da je preko dvije trećine birača na referendumu podržalo liberalizaciju strogog irskog zakona o pobačaju. Pravo glasa imalo je 3,2 milijuna birača, a izlaznost je bila veća nego na posljednjim izborima.

Već su i ankete provedene prije tjedan dana sugerirale nadmoć pristaša liberalizacije pobačaja – od 55 do 57 posto – da bi izlazne ankete na dan referenduma iskazale njihovu još uvjerljiviju, dvotrećinsku pobjedu. Tako se prema anketi lista „ Irish Times“ – provedenoj na uzorku od preko 4500 glasača na 160 glasačkih mjesta širom Irske, uz mogućnost statističke greške od 1,5 posto - za ublažavanje zakona izjasnilo 68 posto izašlih birača, a prema anketi javne televizije RTE 69,4 posto.

Građani Irske pritom nisu direktno glasali za ili protiv pobačaja, već su se izjašnjavali o tzv. Osmom amandmanu na nacionalni Ustav, koji je pod pritiskom Katoličke crkve uveden 1983. godine i koji je potpuno izjednačio prava fetusa i majke: prema tom amandmanu pobačaj je u Irskoj bio apsolutno zabranjen - čak i u slučajevima incesta, silovanja ili malformacije ploda – sve dok 2013. nije uvedena iznimka za majke kojima je u trudnoći život ugrožen. No čak je i nakon toga irski zakon o pobačaju bio najrigorozniji u Europi.

Spas za irske žene

Logična posljedica takvog zakona bio je masovni odlazak Irkinja u inozemstvo, mahom u Veliku Britaniju, kako bi tamo obavile ono što im je domaći zakon zabranjivao. Prema dostupnim podacima, svake godine oko 3500 irskih žena odlazilo je u britanske klinike obaviti pobačaj, a njih još oko dvije tisuće naručivalo je preko interneta pilule za prekid trudnoće.

Sada je toj rizičnoj praksi napokon došao kraj. Nakon što rezultati referenduma budu i službeno potvrđeni, očekuje se da će parlament u Dublinu uskoro izglasati novi zakon koji bi omogućavao legalno izvršenje pobačaja do 12. tjedna trudnoće, a u posebnim slučajevima (ako je ugrožen život trudnice ili se embrij ne razvija kako treba) i do 22. tjedna, kako je to običaj u razvijenim zemljama.

Stoga ne čudi da su irski mediji pridali veliku pozornost referendumu. Najtiražniji list „The Irish Independent“ nakon objave izlaznih anketa ustvrdio je kako se dogodio „presudan trenutak u društvenoj povijesti zemlje“. O važnosti referenduma svjedoči i činjenica da su brojni iseljeni Irci u petak stigli u domovinu kako bi pomogli da rigidni katolički zakon napokon ode u ropotarnicu povijesti.

Analitičari ističu da su čak i glasači u ruralnim područjima Irske prepoznali potrebu za slobodom žena u odlučivanju o vlastitom tijelu. U tom smislu, nije iznenađenje što je u glavnom gradu Dublinu 77 posto građana glasalo za ukidanje Osmog amandmana; iznenađenje je što je za opoziv zloglasnog amandmana glasalo čak 60 posto birača u ruralnim dijelovima Irske.

Bijeg iz katoličkih okova

Na prvi pogled, ovi rezultati mogu djelovati zbunjujuće, s obzirom na raširenu percepciju o Irskoj kao jednoj od najkatoličkijih zemalja Europe, u kojoj se oko 80 posto populacije deklarira kao katolici. No Irska se zadnjih desetljeća ubrzano mijenja i sekularizira, čemu su doprinijeli i brojni skandali oko svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece, odnosno zataškavanja tih skandala.

Gubitak utjecaja Katoličke crkve u Irskoj bio je vidljiv već 1995. godine, kad su se glasači na referendumu izborili za legalizaciju razvoda (koji je Crkva dotad uspjela održavati zabranjenim), da bi 2015. irski katolici s većinom od 62 posto legalizirali i istospolne brakove (za razliku od sramotnog ishoda na istovrsnom referendumu u Hrvatskoj iz 2013. godine).

Utjecaj Crkve naročito je oslabio među mladima. Između 1972. i 2011. godine postotak Iraca mlađih od 35 godina koji se izjašnjavaju kao katolici opao je s 91 na 30 posto, a u samom Dublinu na 14 posto: eto jednog od razloga zbog čega je Dublin postao privlačan mladima iz mnogih europskih zemalja.

Taj dobni disbalans očitovao se i na ovom referendumu: od svih dobnih skupina, jedino je kod glasača starijih od 65 godina pobijedila dosadašnja opcija rigorozne zabrane pobačaja. Kako kaže irska sociologinja dr. Ethel Crowley sa Sveučilišta Cork: „To je najvažniji faktor, dob. Starijim ljudima teže je pobjeći iz okova katoličkog razmišljanja.“

Željka Markić u ništa

Katoličkim radikalima u Irskoj nije pomoglo ni uplitanje hrvatske aktivistice Željke Markić, koja je u očajničkom pokušaju da zaustavi irski obračun sa Srednjim vijekom snimila video u kojem poziva građane Irske da podrže Osmi amandman, odnosno da glasaju za zabranu pobačaja. Na njezin argument da je dosadašnja zabrana abortusa „blago na kojem im mnoge zemlje zavide“, Irci su reagirali masovnim glasanjem protiv zabrane.