Od kulta ličnosti do bezlične politike

NA DANAŠNJI DAN PRIJE 37 GODINA UMRO JE DOŽIVOTNI PREDSJEDNIK JUGOSLAVIJE JOSIP BROZ TITO

U proteklih četiri desetljeća simboličko značenje današnjeg datuma dramatično se mijenjalo, odražavajući velike i kompleksne promjene koje su potpuno preobrazile društveni i politički krajolik bivših jugoslavenskih zemalja

Na današnji dan prije 37 godina, u 15 sati i pet minuta, umro je Josip Broz Tito. Tog svibanjskog dana 1980. socijalistička Jugoslavija ostala je bez svog doživotnog predsjednika. Najveći nogometni derbi te države, utakmica između Hajduka i Crvene zvezde, prekinut je krajem prvog poluvremena, a 50.000 ljudi na krcatom Poljudu pokojniku se kroz pjesmu zaklelo da “sa tvoga puta ne skrenemo”.

U proteklih četiri desetljeća simboličko značenje današnjeg datuma dramatično se mijenjalo, odražavajući velike i kompleksne promjene koje su potpuno preobrazile društveni i politički krajolik bivših jugoslavenskih zemalja. Od simboličkog navijačkog obećanja s Poljuda nije ostalo ništa: Titov put samoupravnog socijalizma i vanjskopolitičke nesvrstanosti davno je napušten, a umjesto toga dobili smo neoliberalni kapitalizam i članstvo u NATO paktu. Za razliku od Titove države, koja se u svjetskim okvirima uspjela pozicionirati kao značajan politički faktor i ideološki most između Istoka i Zapada, nove postjugoslavenske države nemaju ni približan utjecaj na svjetska zbivanja.

Prvih deset godina, od 1981. do 1990., današnji su datum obilježavale snažne sirene, koje bi širom Jugoslavije – pa tako i u Hrvatskoj - odjeknule točno u 15.05 sati. Svaki građanin koji bi se tog trenutka zatekao na ulici ili na radnom mjestu imao je obavezu da nepomično odstoji minutu šutnje, u čast pokojnog patrijarha. Kult Titove ličnosti, koji je funkcionirao kao jedan od temelja socijalističke Jugoslavije, tako je nastavio živjeti još puno desetljeće nakon smrti te ličnosti.

MN / Carstvo politikanata

S tom se praksom prestalo 1990. godine, kada je u Europi došlo do rušenja socijalističkih poredaka. Kult ličnosti i jednopartijski sistem zamijenjeni su višestranačkom parlamentarnom demokracijom, u kojoj više nije bilo mjesta za čovjeka koji je gradio besklasno društvo – dapače, tog su čovjeka počeli označavati kao zločinca - niti je više bilo mjesta za antifašističke spomenike, koji su u tisućama letjeli u zrak.

Ipak, Titova bista ostala je na Pantovčaku: novi hrvatski vladar Franjo Tuđman razumio je da bez Titove antifašističke borbe ne samo što ne bi bilo moderne Hrvatske, nego ne bi bilo nikakve Hrvatske. Tako je proteklo drugo post-Titovo desetljeće, od 1990. do 2000. godine.

Treće desetljeće otpočelo je pobjedom lijevo-liberalne koalicije i prvim izbornim porazom HDZ-a. Novi vladari Hrvatske – najprije SDP-ov Ivica Račan, a potom u dva mandata HDZ-ov Ivo Sanader – nisu državu vratili na Titov put, ali su se u javnost počele probijati trezvenije ocjene Titovog lika&djela: nakon neumjerenog pljuvanja iz prethodne dekade, sada se već moglo slobodno govoriti i o pozitivnom dijelu Titove ostavštine.

Konačno, četvrto post-Titovo desetljeće vratilo je stvari u devedesete: od vođa konzervativne kontrarevolucije opet slušamo traktate o “zločincu” i “krvniku hrvatskog naroda”, a njima se pridružila i prva predsjednica Republike Hrvatske, koja je svoj mandat 2015. počela micanjem Titove biste s Pantovčaka: ono što je Tuđman razumio, ona nije uspjela shvatiti.

Danas Hrvatskom neće odjekivati sirene, niti će građani u 15.05 morati stajati nepomično. Umjesto toga, pogledi građana bit će upereni u Hrvatski sabor, gdje se već danima odlučuje hoće li Hrvatska dobiti i treće izbore u manje od godinu i pol dana, a sve to zbog, kako kažu - politikanstva.

Prema definiciji Hrvatskog jezičnog portala, politikant je “onaj koji se bavi dnevnom, neposrednom politikom bez širih pogleda i vizija, koji se iscrpljuje u neprincipijelnim sitnim političkim kombinacijama i borbama i u njima traži političku i drugu korist”. Kako vidimo, u tu se definiciju uklapa većina aktera koji određuju politički život u današnjoj Hrvatskoj. Umjesto kulta ličnosti, danas imamo kult bezlične politike.