Pišem Venezuela, ne pamtim Sirija

‘Članak 233 Ustava Venezuele je baš ono što je Guaido prekršio kad je izveo štos sa samoproglašenjem za predsjednika države’, ocjenjuje američki****stručnjak za međunarodne odnose John Laughland

Kad je Hrvatska u ponedjeljak priznala šefa venezuelske Nacionalne skupštine Juana Guaidaza privremenog predsjednika države, postalo je jasno da nitko iz našeg Ministarstva vanjskih poslova nije pročitao članak 233 Ustava Venezuele, za koji i Guaido i Zapad lažno tvrde da im daje pravnu osnovu za smjenu aktualnog predsjednika Nicolasa Madura.

Cijela stvar je bizarna zato što ju je vrlo lako provjeriti, pa to može učiniti i svaki čitatelj Slobodne Dalmacije koji posjeduje kompjutor. Dovoljno je na internetski pretraživač ukucati sintagmu „Ustav Venezuele“ (na hrvatskom jeziku), potom naći link na cjeloviti sadržaj Ustava na španjolskom jeziku i kliknuti na članak 233. Ako ne znate španjolski, dovoljno je copy-paste metodom prebaciti sadržaj članka 233 u Google prevoditelj i zatražiti prijevod na hrvatski jezik.

Ako ste sve to učinili, pred vama će se razotkriti velika demokratska prevara na koju je poslušnički nasjelo i naše Ministarstvo vanjskih poslova.

U prvom pasusu članka 233, naime, navode se okolnosti u kojima je moguće da ovlasti predsjednika države preuzme netko drugi. Tih je okolnosti ukupno šest: predsjednikova smrt; njegova ostavka; razrješenje predsjednika od strane Vrhovnog suda; mentalna ili tjelesna onesposobljenost predsjednika, utvrđena od liječničke komisije koju imenuje Vrhovni sud; predsjednikovo napuštanje službe; narodni referendum opoziva predsjedničkog mandata.

Očito je da ništa od toga nije ispunjeno, što je nekidan u članku za Bloomberg potvrdio američki pravni stručnjak Noah Feldman, profesor prava sa Sveučilišta Harvard:

„Nijedan od tih uvjeta nije tehnički ispunjen, a nigdje u Ustavu se ne navodi da Nacionalna skupština odlučuje kako ’nema legitimno izabranog predsjednika’ zbog neregularnih izbora“, napisao je Feldman, dodavši kako bi „bilo bolje da SAD otvoreno kaže da traži smjenu režima, bez spornih pravnih opravdanja“.

Nije Juan nego Delcy

Nadalje, u istom članku 233 navodi se i tko je ovlašten privremeno, do novih izbora, zamijeniti predsjednika države ako je ispunjen neki od navedenih uvjeta za prestanak njegova mandata. Ta ovlaštena osoba, međutim, nije predsjednik Nacionalne skupštine (u ovom slučaju Juan Guaido), već zamjenik predsjednika države (u ovom slučaju Delcy Rodriguez).

Točnije rečeno, ako se bilo koja od šest navedenih okolnosti dogodi bilo kada tijekom šestogodišnjeg mandata predsjednika, privremeni predsjednik postaje njegov dotadašnji zamjenik. Šef parlamenta tu ulogu može preuzeti tek ako se neka od navedenih okolnosti dogodila prije no što je predsjednik stupio na dužnost, dakle u razdoblju od izbora do inauguracije.

Kako je Maduro dosad u karijeri prisegnuo čak dva puta – prvi put 2013., a drugi put 10. siječnja ove godine, nakon što je lani pobijedio na izborima – jasno je da se ni kroz ovu ustavnu ušicu igle Guaido nikako ne može provući kao legitimni predsjednik države, što je ovih dana potvrdio još jedan američki profesor, povjesničar i stručnjak za međunarodne odnose John Laughland, doktor znanosti s Oxforda i predavač na sveučilištima u Parizu i Rimu:

„Budući da je Maduro predsjednik od 2013., nemoguće je pretvarati se da nikad nije bio inauguriran. Zakletvu za drugi predsjednički mandat položio je 10. siječnja ove godine pred predsjednikom Vrhovnog suda, baš kako nalaže Ustav Venezuele“, ustvrdio je Laughland za RT, dodavši da nitko tko je pročitao članak 233 ne može reći da je Guaido legitimni predsjednik.

„Suprotno tome, članak 233 Ustava Venezuele je baš ono što je Guaido prekršio kad je izveo štos sa svojim samoproglašenjem za predsjednika države“, zaključuje američki profesor.

No hrvatski MVP očito nije poduzeo niti elementarnu provjeru Ustava Venezuele prije nego što ga je priznavanjem Guaida brutalno prekršio.

Maduro 2019. kao Allende 1973.

- Nažalost, Hrvatska se još jednom požurila biti u prvim redovima avangarde kapitalističkog imperijalizma, pridružujući se akciji koja nije ništa drugo nego otvoreno miješanje u poslove druge države – kaže za Slobodnu doajen našeg vanjskopolitičkog novinarstva Tomislav Jakić.

Naš sugovornik također ukazuje da samoproglašeni predsjednik Guaido nije svoj potez povukao u skladu s Ustavom Venezuele, već je riječ o „evidentno protuustavnom potezu“, jer nijedan od uvjeta što ih venezuelski Ustav propisuje za takav korak nije ispunjen.

- Po mom mišljenju, radi se o ponavljanju scenarija kakvog znamo još iz vremena rušenja socijalističkog predsjednika Allendea 1973. u Čileu i kakav je otada, unatrag nekoliko desetljeća, ponovljen u nizu zemalja u raznim dijelovima svijeta. Hrvatska ovim potezom ne dobiva ništa, a gubi vjerodostojnost kao samostalna država koja se pridržava Povelje UN-a i barem dosad važećih ključnih principa međunarodnih odnosa – zaključuje naš sugovornik.

Hrvatska politika očito ništa nije naučila iz primjera Libije i Sirije, gdje je tadašnja SDP-ova vlada priznala Gaddafijevu i Assadovu opoziciju za službenu vlast, i tako pridonijela razaranju tih zemalja. Sad i aktualna HDZ-ova vlada radi istu tragičnu pogrešku i doprinosi budućem razaranju Venezuele.

Guaido zahvalio Hrvatskoj

Kako prenosi Hina, samoproglašeni predsjednik Venezuele Juan Guaido jučer je zahvalio hrvatskoj vladi jer ga je dan prije podržala kao privremenog predsjednika, premda je prema Ustavu te južnoameričke zemlje i dalje legitimni predsjednik Nicolas Maduro.

„Zahvalni smo vladi Hrvatske na potpori Nacionalnoj skupštini Venezuele i spašavanju demokracije koju promoviramo temeljem svojeg ustava“, napisao je Guaido na Twitteru. Slične poruke prethodno je uputio i drugim zemljama koje su ga podržale.

Slobodna Dalmacija - 6.02.2019