Pravna država se ruga navijačima

Nikakvo nadahnuće ne treba da bi se otkrio temeljni razlog zbog kojeg se naši visoki sportski dužnosnici južno od Maslenice osjećaju kao zečevi do kojih dopiru zvuci lovačke hajke. Taj razlog se krije u sistematskom neprovođenju Zakona o sportu

Malo je ružnijih, sramnijih i nemuškijih stvari nego kad dvanaest muškaraca vulgarno vrijeđa jednu ženu. Čak i ako dvojici maloljetnika zažmirimo na jedno oko, ostaje nam ravno deset punoljetnih junačina koji su tako izvrijeđali slavnu skijašicu i aktualnu državnu tajnicu za sport Janicu****Kostelić da ona nakon incidenta nije ni otišla na finale WTA turnira u Bolu – zbog čega se i uputila na Brač – već se hitno vratila u Zagreb.

Tko god pamti Janičinu sportsku karijeru, zna da je riječ o psihički iznimno snažnoj i staloženoj osobi, štono se kaže, čeličnih živaca, sportašici koja je uvijek dobro funkcionirala pod pritiskom. Ako je takva osoba nakon incidenta odlučila odustati od daljnjeg putovanja i vratiti se kući, onda možemo samo zamisliti u koliko se neugodnoj situaciji našla i kakve je sve pogrde i psovke morala slušati.

Oko ocjene postupka dvanaestorice osumnjičenih mladića, dakle, nema nikakve dileme: taj postupak je za svaku osudu. Nijedan muškarac sebi ne bi smio dopustiti takvo ponašanje ni kad je sam, kamoli kad je u čoporu.

No to ne znači da treba šutjeti o razlozima zbog kojih se Janica našla u takvom položaju. Bez tog konteksta ne samo što se ne može razumjeti ovaj kolektivni verbalni napad na nju, nego se ne mogu razumjeti ni brojni fizički napadi kojima su u Splitu i Dalmaciji zadnjih godina izloženi visoki funkcionari Hrvatskog nogometnog saveza i drugi akteri nogometne organizacije, od kojih se posljednji dogodio samo tri dana prije ovog incidenta, na istom tom otoku Braču, kada je neformalni vladar Dinama i hrvatskog nogometa Zdravko Mamić završio u moru, mučki udaren s leđa.

Duga sjena Zdravka Mamića

Upravo je spomenuti Mamić najvažnija karika konteksta u kojem se događaju spomenuti incidenti. Ne treba biti osobito pronicljiv istražitelj da bi se utvrdila direktna veza između lika & djela Zdravka Mamića i subotnjeg napada na Janicu Kostelić: dok su sipali uvrede na Janičin račun, dvanaestorica osumnjičenih intenzivno su spominjali Mamićevo ime i prezime.

Nikakvo nadahnuće ne treba ni da bi se otkrio temeljni razlog zbog kojeg se naši visoki sportski dužnosnici južno od Maslenice osjećaju kao zečevi do kojih dopiru lavež ljutitih hrtova i drugi zvuci lovačke hajke. Taj razlog se krije u Zakonu o sportu, odnosno u njegovom sistematskom neprovođenju.

Godinama su navijači Hajduka i inih hrvatskih klubova frustrirano gledali kako Mamićev Dinamo na sudački pogon gazi njihove ljubimce i kako Mamić pretvara hrvatski nogomet u svoju privatnu prćiju. Pred koju godinu pripadnici Torcide odlučili su tome doskočiti nenasilnim putem, preko mehanizama pravne države. Konkretno: donošenjem Zakona o sportu u Hrvatskom saboru, u čemu im je pomogao tadašnji HNS-ov zastupnik Srđan Gjurković. Već i pojedine odredbe tog zakona – poput one da pravomoćno osuđeni likovi ne mogu obavljati nikakve dužnosti u nogometu – jamčile su da će duga sjena Zdravka Mamića nestati iz hrvatskog nogometa.

Rečenice koje nedostaju

Kako znamo, Zakon o sportu je odavno donesen, ali se ne provodi, pa se Mamićeva sjena i dalje nadvija nad hrvatskim nogometom. Pravna država narugala se hrvatskim nogometnim navijačima i oni su shvatili da ih nenasilni način borbe nije doveo nigdje. Tu valja tražiti glavni epicentar uvreda i psovki koje je Janica Kostelić u subotu morala slušati, jer je ona državna tajnica za sport i navijači je dožvljavaju kao dio mehanizma koji Mamiću i njegovim jatacima omogućava da i dalje vladaju hrvatskim nogometom.

Zato je Vlada Republike Hrvatske potpuno u pravu kad je promptno osudila divljački verbalni napad na Janicu Kostelić, i kad je u svom priopćenju istaknula kako su uvrede na njen račun “izraz nepoštivanja i prema njezinim športskim uspjesima, ali i njezinoj aktualnoj dužnosti, unatoč naporima koje čini u uspostavi pozitivnih trendova u hrvatskom športu”. Ali u tom priopćenju nedostaje jedna logična rečenica u kojoj bi se jasno naznačilo kako neprovođenje Zakona o sportu predstavlja “izraz nepoštivanja prema pravnoj državi i nogometnim navijačima, unatoč naporima koje oni čine u uspostavi pozitivnih trendova u hrvatskom športu”.

Isto tako, i Hrvatski olimpijski odbor (HHO) potpuno je u pravu kaad ističe da je “ponašanje skupine muškaraca koja je na Braču dočekala i vrijeđala Janicu Kostelić, državnu tajnicu za sport, sramotno i neprihvatljivo u civiliziranom društvu.” Međutim, i u njihovu priopćenju nedostaje slična logična rečenica, u kojoj bi se naglasilo da je “ponašanje skupine muškaraca koja je zavladala hrvatskim nogometom sramotno i neprihvatljivo u civiliziranom društvu”.

Dokle god te logične rečenice budu nedostajale u priopćenjima državnih institucija, gledat ćemo ovakve incidente u Dalmaciji.