Tko ne sluša Lenjina, dobije Trumpa

Slobodna Dalmacija - 12. studenog, 2016

U ponedjeljak se navršilo 99 godina od Oktobarske revolucije, a u utorak su održani američki izbori. Većina ljudi ne povezuje ta dva događaja: “Oktobarsku godišnjicu” nije notirao gotovo nitko, dok američke izbore komentiraju svi, od političkih analitičara do kafanskih filozofa. Ovdje želimo ukazati na “tajnu vezu” između ponedjeljka i utorka.

Teza glasi da jedan od glavnih razloga za pobjedu Donalda Trumpa na američkim izborima leži u činjenici što Sjedinjene Američke Države – kao i najveći dio svijeta, s iznimkom Kine, Kube i još nekih južnoameričkih zemalja – već 25 godina potpuno i sustavno negiraju i ignoriraju pozitivne tekovine Oktobarske revolucije. Trumpova pobjeda je posljedica izostanka primjene tih tekovina u američkom društvu i cijelom suvremenom svijetu. Otuda i Brexit, otuda i Arapsko proljeće, otuda i rast desnog populizma u Europi koji opasno klizi prema fašizmu.

Odmah valja reći na koje tekovine mislimo, jer Oktobarska revolucija je, nažalost, imala i takve tekovine i reperkusije na koje nitko ne može biti ponosan. Ne mislimo, dakle, na Staljinove gulage u Sibiru, niti na Pol Potove zločine u Kambodži, niti na progon religije u pojedinim socijalističkim zemljama tokom 20. stoljeća (da spomenemo samo ekstremni primjer Hoxhine Albanije), niti na druga totalitarna obilježja koja su krasila većinu tih zemalja. Mislimo na svijetli i sunčani dio “Oktobarskog paketa”.

Stih iz Internacionale

Govorimo, dakle, o punoj zaposlenosti, dostojanstvenim plaćama, pristojnim mirovinama, pravednijoj raspodjeli društvenog bogatstva i podnošljivim razlikama između bogatijih i siromašnijih članova društva, besplatnom obrazovanju i zdravstvu, osmosatnom radnom vremenu, podjednakom vrednovanju rada muškaraca i žena, omogućavanju besplatnog stanovanja itd.

Dobar dio tih vrijednosti u određenoj su mjeri, isključivo iz straha od širenja komunizma, sve do 1989. njegovale i kapitalističke zemlje, da bi ih se nakon pada Berlinskog zida potpuno odrekle. Sada vidimo da je ignoriranje i negiranje tih vrijednosti nakon četvrt stoljeća došlo na naplatu čak i u najrazvijenoj kapitalističkoj zemlji.

Naime, prema svim analizama Trumpu su (i svim europskim Trumpovima) svoj glas dali gubitnici globalizacije, žrtve recesije i ovakvog modela kapitalizma, upravo oni na koje se Oktobarska revolucija pozivala: razočarani radnici, zaboravljeni seljaci, slabije obrazovani građani, siromašni ljudi. Ukratko: prezreni na svijetu.

Uostalom, konstatacija “sav svijet iz temelja se mijenja” nije samo najčešći komentar ovotjednih američkih izbora, nego i stih iz Internacionale, himne svjetskog proletarijata (danas prekarijata) koja počinje prevratničkim i dalekosežnim stihom “Ustajte, prezreni na svijetu”.

I prezreni su ustali, izašli na birališta širom Amerike i zaokružili Donalda Trumpa, poslavši jasnu poruku sistemu kojeg simbolizira Hillary Clinton, kako je to precizno formulirao jedan od američkih birača čiju su izjavu prenijeli hrvatski mediji: “Obama je stvorio poslove, ali s minimalnom plaćom. Ne možete uzdržavati obitelj tako. Naše tvornice su propale, rudnici su zatvoreni, a Hillary bi pogasila i ono što je preostalo.”

Vulgarni protokapitalist

Naravno, Trump je sve, samo socijalist nije, a komunist još manje. Naprotiv, čovjek je protokapitalist. Štoviše, vrijednosti koje novi predsjednik SAD-a zastupa teška su i vulgarna negacija vrijednosti koje je svijetu podarila Oktobarska revolucija (osim antiimperijalizma i antikolonijalizma, što je Trump svojim izjavama nagovještavao u kampanji, ali tek treba vidjeti hoće li se tih vrijednosti i držati). Zašto su onda “prezreni na svijetu” glasali za takvog čovjeka?

Odgovor: zato što nisu imali drugog izbora. Zato što je Trump ostao kao jedini protukandidat sistemu. Zato što je vrh Demokratske stranke u SAD-u na stranačkim predizborima, u korist Clintonice, opstruirao Bernieja Sandersa, jedinog američkog senatora koji je shvatio da se Amerikom valja bijes prezrenih na svijetu, i jedinog koji je tom bijesu pokušao prići s lijevih političkih pozicija. Tko još pamti da su prije pola godine, dok je Sanders još bio “u igri”, ankete pokazivale da bi u međusobnom okršaju on pobijedio Trumpa, koji je također uočio bijes prezrenih, ali mu je prišao s desne strane?

Stoga aktualna žalopojka američkih demokratskih prvaka i njihovih pristaša kako su za predsjednika dobili fašista - zvuči smiješno. Niste htjeli najblažu moguću verziju Vladimira Iljiča Lenjina? Onda je neprilično i cinično da se žalite što ste dobili meku verziju Adolfa Hitlera. Tko na vrijeme ne prepozna da se “sav svijet iz temelja mijenja”, taj nema pravo jadikovati nad zorom fašizma. Kako bi rekao njemački filozof Max Horkheimer: “Tko ne želi govoriti o kapitalizmu, taj neka šuti i o fašizmu.”