'To su budale bez budućnosti'

SLOBODNA U SUPETRU, DAN NAKON DIVLJAČKOG NAPADA NA MLADE SEZONSKE RADNIKE SRPSKE NACIONALNOSTI

Dolaze napadnuti mladići, a s njima i djevojka: krhka, nježna cura sa zavojem na ruci. ‘Zar su i nju tukli?’ pitamo vlasnika objekta, u nevjerici. ‘Šutirali su je’, umjesto gazde odgovara mladić s vidljivim hematomom ispod lijevog oka

Bit će ovo priča bez previše imena i fotografija, jer se žrtve i svjedoci ne osjećaju sigurno. Stoga se nisu htjeli ni predstaviti ni slikati, a ni razgovarati s novinarima. To je i suština i tragedija cijele priče zbog koje je Supetar u ponedjeljak zamuknuo i povukao se u sebe, čekajući što će uraditi policija i pravosuđe. Strah se uvukao u malo turističko misto, taman na početku sezone.

Priča počinje u nedjelju ujutro oko četiri sata, kada se skupina sezonskih radnika, zaposlenih u jednom od ugostiteljskih objekata u središtu Supetra, vraćala kući nakon napornog radnog dana. Bilo ih je četvero: 26-godišnja djevojka iz Varaždina i trojica slavonskih mladića u ranim dvadesetima (dva 22-godišnjaka i jedan 21-godišnjak), od kojih su dvojica iz Vukovara, a jedan iz Slatine. Neki od njih su Srbi, što će se pokazati kao „okidač“ za brutalno nasilje kojem su bili izloženi.

S njima u društvu bio je i peti čovjek, njihov prijatelj, 26-godišnji domaći mladić Tomo Domančić, vatrogasac u lokalnom DVD-u. On će proći najgore od svih i završiti s višestrukom frakturom nosa, jer je htio zaštititi prijatelje od napadača.

Napad se dogodio na supetarskom Autobusnom kolodvoru, u neposrednoj blizini Trajektne luke i prostorija Torcide Brač, odakle su napadači izletjeli, urlajući: „Di je Srbin?“ Napadača je bilo dvadesetak, a prema dosadašnjim spoznajama nije se radilo o domaćim torcidašima već onima iz Splita. U Supetru se, naime, prethodnu večer održavao Torcida Kup, na koji su kao sudionici i posjetitelji došli brojni pripadnici splitske Torcide, iz raznih splitskih kvartova.

Napadači su nasrnuli na mlade sezonske radnike, uključujući i djevojku, a Tomo ih je pokušao zaštititi, kako i dolikuje jednom vatrogascu. Alkoholizirana rulja ih je sve iscipelarila, a Tomu je netko udario šakom u nos, te je zadobio višestruku frakturu. Od daljnjeg iživljavanja spasio ih je jedan lokalni taksist, koji je, vidjevši što se događa, počeo trubiti, na što su se napadači razbježali.

To su, ukratko, bile informacije s kojima smo u ponedjeljak ujutro krenuli za Supetar.

‘Nemojte se ljutit, sve me boli’

Prethodno smo iz Splita nazvali Tomu. Mladić se javio, glasom koji je odavao vidnu iscrpljenost, a iz razgovora smo shvatili da se upravo nalazi u supetarskom Domu zdravlja:

- Mi smo se slučajno našli tamo. Ja sam jednog od napadnutih momaka poznavao otprije i mi smo otišli popit piće: on sa svojom ekipom, ja sa svojom. I kad smo krenuli kući, ovi su nas napali. Evo, zove me doktorica, moram ić, javit ću vam se kasnije – rekao je Tomo u tom prvom razgovoru.

Drugi put čuli smo se s trajekta za Supetar, da potvrdimo gdje ćemo se naći kad se iskrcamo. Potpisnik ovih redaka tu je priliku iskoristio da Tomi čestita na gesti građanske hrabrosti, kojom je osvjetlao obraz i Supetru, i Braču i cijeloj Hrvatskoj.

– Ma dobro – odgovorio je momak. – Pa napravio sam ono šta bi valjda svako normalan napravio.

Treći razgovor s Tomom uslijedio je nakon što smo se u podne iskrcali u Supetru. Mladić je sada zvučao još iscrpljenije nego prethodna dva puta:

– Nemojte se ljutit, nisam vas moga dočekat, bilo mi je loše, mora sam otić kući odmorit. Nisam spava 50 sati, sve me boli, a doktorica mi je dala lijekove, pa me sad malo bacilo…

Valjda zadnjim atomima snage Tomo nas je još stigao uputiti gdje da nađemo njegove napadnute prijatelje, pa smo se odmah s trajekta uputili tamo, zamolivši na rivi jednog od mještana da nam pokaže put do traženog ugostiteljskog objekta. Čovjek je odmah pogodio zbog čega smo došli:

– Ja sam tu noć prolazio kraj sportskih terena di je bio taj Torcida Kup, i mene su gađali.

– Tko vas je gađao?

– Pa ti mulci šta su došli iz Splita. Ko god bi proša, gađali su ga bobicama i kamenčićima. Samo izazivaju ljude pa čekaju oće li ko reagirat, da navale na njega. To su budale bez budućnosti – rezignirano će čovjek.

‘To su krasni mladi ljudi’

Dolazimo u traženi ugostiteljski objekt. Dok zove svoje sezonske radnike, one koji su dan ranije napadnuti, vlasnik nas moli da u tekstu ne navodimo ime objekta: veli kako je uvjeren da će se napadači u tom slučaju vratiti i osvetiti se.

– Molim vas ka Boga da nam ne otežavate situaciju, i ovako nam je dovoljno teško. To su krasni mladi ljudi, već četiri godine rade kod mene i odlični su radnici, nikad s njima nije bilo problema. Mi sad čekamo kako će policija i sud reagirati, i očekujemo najstrože kazne za napadače. A ako ne budemo zadovoljni presudama, uzet ćemo odvjetnika.

Konačno, dolaze napadnuta trojica mladića, a s njima i djevojka: krhka, nježna cura sa zavojem na ruci.

– Zar su i nju tukli? – pitamo vlasnika, u nevjerici.

– Šutirali su je – umjesto gazde odgovara mladić s vidljivim hematomom ispod lijevog oka.

U tom času ostao sam bez riječi. Znam da sam novinar i da bih sad trebao nešto pitati ove mlade ljude, ali pogled na djevojčinu zamotanu ruku naprosto me ubio u pojam.

– Nismo svi takvi – kažem skrušeno mladiću, umjesto bilo kakvog pitanja.

– Znam – odvratio je mladić.

– Čujte – reče u tom trenutku vlasnik objekta. – Mi bi sad morali kod gradonačelnice, zvala nas je da dođemo.

Dok hodamo s njima prema uredu supetarske gradonačelnice Ivane Marković– koja je već rano ujutro objavila da Grad Supetar zbog ovog divljačkog napada obustavlja daljnje financiranje Torcida Kupa i uskraćuje im korištenje gradskih sportskih terena – pokušavam razgovarati s mladićima i djevojkom, a Duje ih pokušava nagovoriti na kakvu fotografiju. Oni, međutim, rezolutno odbijaju i jedno i drugo.

– Mi moramo ostati ovdje cijelo ljeto – promrsi napadnuta djevojka, kako bi nam dala do znanja da se neće predomisliti.

– Možete li nam bar reći da li vas boli?

– Dobro je – odgovara cura.

Potresena gradonačelnica

Gradonačelnica Marković nam kaže da pričekamo u hodniku dok ona razgovara s napadnutim mladićima i djevojkom: ne želi da ih prisustvo novinara dodatno opterećuje, dovoljnu su kalvariju prošli. Dvadesetak minuta kasnije mladići i djevojka odlaze natrag na posao, a gradonačelnica nas poziva u svoj ured.

– Nisam htjela da ih slikate kad oni to ne žele, već su dovoljno traumatizirani – kaže nam kao da se ispričava, iako nema potrebe.

Molimo je da nam ukratko prepriča što je razgovarala s njima.

– Kao što znate, mi smo odmah osudili ono što se jučer dogodilo, čim smo saznali. Danas smo ih direktor Turističke zajednice Ive Cvitanić i ja pozvali sve da dođu, osim našeg Supetranina koji je najgore prošao i koji nije mogao doći. Zvala sam i njegovu majku i ponudila pomoć. I Grad i Turistička zajednica stoje na raspolaganje tim mladićima i djevojci. Jeste vidili tu curu?

– Jesmo – potvrđujemo.

– Pa ona nema pedeset kila, i nju su napali! – kaže gradonačelnica, a u očima joj se vidi da napadnute sezonske radnike nije zvala pro forme, već da je istinska zgrožena, kao da želi reći: „Pa šta je ovo, kakvi smo to ljudi postali?“

– Potresena sam kad sam to vidjela, to su djeca… – nastavi gradonačelnica.

Nastalu šutnju prekidamo pitanjem je li Grad Supetar i ranijih godina imao problema s posjetiteljima Torcida Kupa, odnosno s torcidašima.

– Pa zar je to Torcida? – odgovara gradonačelnica protupitanjem. – Ako ti „junaci“ pripadaju Torcidi, onda neka se Torcida oglasi. Ako me išta tješi u ovom slučaju, onda je to što u u ovom divljačkom napadu nije sudjelovao nitko od Supetrana, odnosno nitko od Torcide Brač, barem prema mojim saznanjima.

Vraćamo priču na njezinu jutrošnju odluku da kao gradonačelnica obustavi financiranje Torcida Kupa i uskrati im korištenje gradskih terena.

– To je bilo nužno učiniti, da preveniramo eventualno buduće nasilje. Ako se posjetitelji tog događaja ovako ponašaju, onda nemamo što razgovarati. Supetar je otvoren grad i meni je apsolutno neprihvatljivo da bilo tko u Supetru bude napadnut zato što drugačije govori ili hoda, ili zato što je druge nacionalnosti. U mom mandatu to neću dozvoliti, nema šanse – završava gradonačelnica Marković.

Pozdravljamo se s gradonačelnicom, s mislima na vatrogasca Tomu. Dok je ljudi kao što je on, još Hrvatska ni propala.

Napadnut i državljanin BiH

U razgovorima na rivi doznali smo da napad na mlade sezonske radnike iz Slavonije i Varaždina nije bio jedini divljački incident te noći u Supetru, budući da je u kompleksu kafića pored sportskih terena, na kojima se održavao Torcida Kup, napadnut još jedan građanin s BiH državljanstvom, kojeg su, kako nam rekoše Supetrani, odvezla kola Hitne pomoći. Prema njihovim riječima, i tu su napadači bili torcidaši iz Splita.

Taksist – spasitelj

U supetarskoj trajektnoj luci našli smo taksista koji je u nedjelju ujutro spasio napadnute mladiće i djevojku od težih posljedica. Kao ni drugi Supetrani, ni on se nije htio predstaviti ni fotografirati se.

– Nemojte mi ni taksi slikat, pa da mi dođu ti huligani i razbiju auto – upozorava nas, a mi ga molimo da nam barem opiše što se dogodilo.

– A ništa, ja sam vozija u tom smjeru i vidim, njih dvadeset tuče njih par. I odma sam upalija sva svitla i lega na trubu, i onda su se razbižali.

– Kako komentirate odluku gradonačelnice da obustavi financiranje Torcida Kupa?

– Pozdravljam njenu odluku. I prije nego šta je to objavila, mi smo ovdi komentirali da bi to tribalo zabranit. Svaka čast Torcidi, ali mi smo misto koje živi od turizma i ovakve stvari su zadnje šta nam triba – rekao je čovjek.