Umjetna inteligencija će srušiti kapitalizam i uvesti socijalizam

KINA NUDI MARKSISTIČKO RJEŠENJE MASOVNE NEZAPOSLENOSTI KOJU STVARA ROBOTSKA REVOLUCIJA

‘Što AI više prožima sve pore života, sve je besmislenije da ostane u privatnim rukama. Masovna nezaposlenost potaknut će ideju podruštvljenja ili nacionalizacije AI’, predviđa dr. Feng Xiang sa Sveučilišta Qinghau

Robotska stvarnost stiže brzim koracima: u operacijskim salama metalni entiteti već izvode kompleksne zahvate, seks-industrija nudi robotske modele za zabavu i razonodu, a samovozeći automobili bremzaju iza ugla. Treći planet od Sunca prolazi kroz revolucionarne tehnološke promjene.

Neželjena nuspojava je masovna nezaposlenost, pošto robotska revolucija uništava više poslova nego što ih stvara. Američka konzultantska tvrtka „Mackenzie global“ predviđa da će do 2030. zbog robotizacije proizvodnje i radnih procesa bez posla širom svijeta ostati oko 800 milijuna ljudi. Istraživači s Oxforda već su prije nekoliko godina procijenili da će razvoj umjetne inteligencije i automatizacije u bliskoj budućnosti uništiti 50 posto svih poslova.

Takva situacija, u kojoj cijeli društveni slojevi ostaju bez posla i plaće, vjerojatno bi dovela do urušavanja svjetske ekonomije, gdje su lako mogući socijalni nemiri globalnih razmjera.

To je ekonomski i filozofski paradoks našeg doba. Činjenica da je robotski rad jeftiniji od ljudskog omogućava dosad nezamislivu akumulaciju društvenog bogatstva, a pruža i povijesnu priliku da se veliki broj ljudi oslobodi mehaničkih i zamornih poslova. Ali ako robotska revolucija ostavi milijune ljudi bez prihoda, takve bi posljedice bile pogubne za veliki dio čovječanstva. To je težina ovog paradoksa: nikad više bogatstva, a nikad više potencijalne bijede.

Nedavno se ovom temom pozabavio i britanski političar i bivši laburistički gradonačelnik Londona (2000.-2008.) Ken Livingstone. U članku „Umjetna inteligencija & roboti: Blagoslov za čovječanstvo ili koristan kapitalistički alat?“, objavljenom prošlog mjeseca na RT-u, Livingstone konstatira „zapanjujući napredak u korištenju robota širom svijeta“, te zaključuje da bi, ako se politika svjetskih vlada ne promijeni, roboti i AI mogli postati velika prijetnja životnom standardu običnih ljudi.

Roboti na trgu Tiananmen

U uvodu članka, kao pravi poteštat, Livingstone ističe rastuću ulogu robota u održavanju sigurnosti svjetskih gradova. Doznajemo da „naoružani roboti već patroliraju Kinom“: na trgu Tiananmen u Pekingu roboti imaju elektrošokere dok nadgledaju gužvu, a na nekim kineskim željezničkim kolodvorima stražare roboti s kamerama i softverom za prepoznavanje lica, kako bi u masi otkrili tražene kriminalce ili pratili sumnjive osobe.

Vlada u Dubaiju planira da roboti do 2030. čine četvrtinu tamošnjih policijskih snaga. U indijskom Uttar Pradeshu gradsko vijeće raspolaže dronovima s glasnim zvučnicima i stroboskopskim svjetlima, koji mogu ispaljivati suzavac te se koriste za razbijanje prosvjeda. U SAD-u policija u New Jerseyu, Los Angelesu i još 90 gradova koristi algoritme umjetne inteligencije kako bi utvrdila gdje će se dogoditi sljedeći zločin. I u japanskom gradu Kyotu računala su proučavala više od 100.000 ranijih zločina kako bi predvidjela gdje će slični zločini dogoditi u budućnosti.

Livingstone kaže: „Nikad nisam vidio ovakve stvari na ulicama Londona, gdje smo vidjeli ogroman porast kriminala. Pretpostavljam da neće proći dugo prije nego što će gradonačelnik Londona poslati osoblje u Kinu i Los Angeles kako bi vidjeli mogu li se tamošnje taktike koristiti i ovdje.“

Potom se bivši londonski gradonačelnik sa sigurnosnog prebacuje na socioekonomski teren, odnosno na „predviđanja da bi roboti mogli izbrisati milijune radnih mjesta i masovno povećati siromaštvo“. Poziva se na nobelovca Josepha Stiglitza, bivšeg glavnog ekonomista Svjetske banke, koji je ovog rujna u Kraljevskom društvu u Londonu održao govor o tome kako će umjetna inteligencija transformirati naše živote.

Tom prilikom Stiglitz je kazao da razvoj umjetne inteligencije može dovesti do „boljeg društva, u kojem bi ljudi mogli raditi manje nego dosad“, ali samo ako postoji odgovarajuća kontrola nad velikim tehnološkim tvrtkama koje razvijaju AI. Ako ta kontrola izostane, upozorava Stiglitz, razvoj AI bi mogao smanjiti kvalitetu našeg života i potkopati demokraciju. „AI i robotizacija imaju potencijal povećati produktivnost gospodarstva i… to bi sve moglo učiniti boljim…, ali samo ako se time dobro upravlja“, rekao je Stiglitz.

Opomena iz 19. stoljeća

Većina rizičnih radnih mjesta odnosi se na niskokvalificirane radnike – one u call-centrima, blagajnike, šofere – pa američki nobelovac sugerira mogućnost stvaranja novih radnih mjesta u skrbi za starije osobe i djecu s problemima mentalnog zdravlja, ali naglašava da vlade moraju povećati porez na globalne korporacije kako bi osigurale stvaranje tih novih radnih mjesta, umjesto milijuna starih poslova koje će AI i roboti uništiti u nadolazećim godinama.

Ako ne napravimo te promjene, Stiglitz upozorava da „idemo ka većoj nejednakosti plaća, većoj nejednakosti dohotka i bogatstva, vjerojatno više nezaposlenosti i podijeljenijem društvu. Promjenom pravila mogli bismo doći do bogatijeg društva, s podjednako podijeljenim plodovima, gdje bi ljudi vrlo vjerojatno mogli imati kraći radni tjedan. Možemo ići do trideset ili dvadeset pet sati tjedno.“

Livingstone uočava da Svjetska banka ima posve drukčiji stav od Stiglitza, jer tvrdi da bi vlade trebale smanjiti zakone i propise o radu, kako se ne bi ograničavale tvrtke koje koriste robote umjesto ljudi. Taj stav stručnjaci Svjetske banke iznijeli su u dokumentu World Development Report 2019, koji je pod naslovom „Promjena prirode rada“ objavljen ovog proljeća.

Indikativno je da taj izvještaj – koji se bavi utjecajem tehnologije na budućnost rada i radnih mjesta - počinje citatom iz Marxova „Kapitala“ da „strojevi ne djeluju samo kao superiorni konkurent radniku, uvijek na način da ga čine suvišnim. To je i najmoćnije oružje za suzbijanje štrajkova“.

U ostatku dokumenta postaje jasno zašto stručnjaci Svjetske banke potežu Marxa. Najprije konstatiraju da „neovisno o mogućnostima koje stvara tehnologija, zamjenjivanje radnika strojevima stvara anksioznost, baš kako je to činilo i u prošlosti“, potom se osvrću na ludistički pokret s početka 19. stoljeća u Britaniji - kad su radnici masovno uništavali strojeve koji su im uzimali posao – te poantiraju znakovitim upozorenjem: „Uslijedile su socijalističke i komunističke revolucije.“

Drugim riječima, Svjetska banka na povijesnim primjerima podsjeća gospodare kapitalističkog svijeta – svjetske vlade i velike korporacije - što se može dogoditi ako previše ljudi odjednom ostane bez posla i prihoda.

Ugroženi i ‘bijeli ovratnici’

Pritom Svjetska banka priznaje da će zbog brzog tehnološkog razvoja mnogi poslovi zauvijek nestati, te da je strah radnika od robota i umjetne inteligencije opravdan. Kao primjer se navodi Foxconn Technology Group iz Tajvana, najveći svjetski proizvođač elektronike, koji je po uvođenju robota u proizvodnju 2012. u naredne četiri godine otpustio 30 posto radne snage, pa je bez posla ostalo gotovo pola milijuna radnika: 2012. ih je bilo 1,3 milijuna, a krajem 2016. manje od 900 tisuća. Samo 2016. tvrtka je čak 60.000 tvorničkih radnika zamijenila robotima.

Dokument ukazuje da se u SAD-u od 1990. do 2016. broj radnih mjesta u proizvodnji smanjio za 31 posto, mahom zbog automatizacije proizvodnje. Prema podacima iz SAD-a, jedan dodatni robot na tisuću radnika smanjuje zaposlenost populacije za 0,2-0,3 posto, a plaće za 0,3-0,5 posto. A broj robota raste: Svjetska banka procjenjuje da je samo ove godine u pogone uvedeno 1,4 milijuna novih industrijskih robota, čime ih na svijetu trenutno ima 2,6 milijuna. Po broju robota po radniku prednjače Južna Koreja, Singapur, Njemačka i Japan.

Nisu ugrožena samo radna mjesta u proizvodnji. Automatizacijom i razvojem AI u opasnost dolaze i radna mjesta nekih dojučerašnjih „bijelih ovratnika“ – recimo, financijskih analitičara i pravnih stručnjaka. Dokument Svjetske banke tako spominje najveću rusku banku Sperbank, koja se kod donošenja odluka o zajmovima i kreditima već danas u 35 posto slučajeva oslanja na umjetnu inteligenciju, s ciljem da u pet godina taj udio poveća na 70 posto. U pravnom odjelu Sperbanke „robotski advokati“ već su preuzeli 3.000 radnih mjesta, te se predviđa da će ukupan broj uredskog osoblja banke 2021. pasti na tisuću, što je 59 puta manje nego 2011. godine.

Iako stručnjaci Svjetske banke tvrde da razvoj tehnologije neće samo uništavati stare poslove, već će i stvarati nove, i sami priznaju da omjer neće biti proprocionalan. „Uzevši sve skupa, poslovi izravno stvoreni tehnologijom čine relativno mali postotak ukupnog zaposlenja“, stoji u izvještaju, te se kao rješenje predlaže preinaka društvenog ugovora.

„Kako bi se odgovorilo na rastuće zabrinutosti zbog nezaposlenosti, nejednakosti i nepravednosti koje prate te promjene, nužni su novi elementi društvenog ugovora“, navodi se u dokumentu, pri čemu eksperti Svjetske banke drže da taj „novi društveni ugovor“ ovisi o boljoj poreznoj politici: među ostalim, ističe se kako „treba postići da internetske i globalne tvrtke plate jednak udio korporativnog poreza u svakoj zemlji“.

Napad AI na srednju klasu

No Svjetska banka smatra da je tehnološka prijetnja za radna mjesta „pretjerana“, dok je, „nasuprot tome, zabrinutost zbog rastuće nejednakosti podcijenjena“. Tu ističu kako je pokret Occupy prosvjedovao protiv porasta dohodovne nejednakosti, jer 1 posto najbogatijih ima neproporcionalnu korist od tehnološkog napretka, u odnosu na ostalih 99 posto populacije. Citirajući nekadašnjeg premijera Indije Jawaharlala Nehrua da „snage u kapitalističkom društvu, ako se ne kontroliraju, nastoje učiniti bogate bogatijima i siromašne siromašnijima“, autori dokumenta zaključuju da „adresiranje nejednakosti mora biti fokus političara“.

I doista, kako primjećuje Livingstone, sve više političara u svijetu govori o problemu rastuće nejednakosti. Tako je bivši američki državni tajnik John Kerry – za kojeg Livingstone navodi da razmišlja o kandidiranju za predsjednika SAD-a na izborima 2020. godine - nedavno istaknuo da 51 posto bogatstva stvorenog u Americi odlazi u ruke 1 posto najbogatijih ljudi, dok je šefica MMF-a Christine Lagarde upozorila da „1 posto onih s najvećim prihodima ima dvostruko više dobitka od gospodarskog rasta nego donjih 50 posto ljudi“.

A u svibnju ove godine MMF je objavio izvještaj „Trebamo li se bojati robotske revolucije?“, u kojem ističe da je ova tehnološka revolucija - s robotima koji preuzimaju naše poslove i obavljaju ih brže i jeftinije - različita od onih iz prošlosti: produktivnost će se povećati, ali plaće će se smanjiti. Tvrtke koje posjeduju robote postat će bogatije, a radnici će postati siromašniji. U izvještaju se zaključuje da je „automatizacija dobra za rast i loša za jednakost“.

U završnici članka Livingstone se okreće Britaniji, navodeći da njegova zemlja već trpi posljedice automatizacije, koje se ogledaju u rastu nezaposlenosti i siromaštva, što je nedavno priznao i glavni ekonomist Bank of England Andy Haldane, izjavivši da su „veliki dijelovi britanske radne snage suočeni s nezaposlenošću, jer AI i druge tehnologije automatiziraju sve više radnih mjesta“.

Livingstone navodi i porazne izvještaje izvjestitelja UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava Philipa Alstona, koji je upozorio na rast siromaštva u Velikoj Britaniji. Alston ističe kako je Britanija peto po veličini gospodarstvo u svijetu, ali razina dječjeg siromaštva „nije samo sramota, već društvena nesreća i ekonomska katastrofa“. Prema Alstonovim podacima, čak 14 milijuna Britanaca, odnosno petina stanovništva, živi u siromaštvu, a 1,5 milijuna u krajnjoj bijedi.

U izvještajima UN-ovom Vijeću za ljudska prava u Ženevi Alston piše da je u Britaniji siromaštvo „politički izbor“, jer je zadnjih osam godina politika štednje torijevske vlade, praćena ukidanjem socijalnih beneficija, pogoršala stanje onih koji se bore za preživljavanje. Iznosi da je Britanija nedavno donijela velike porezne olakšice za bogate, umjesto da taj novac koristi za ublažavanje posljedica politike štednje, te tvrdi da postoji „upečatljivi disbalans između onoga što vlada tvrdi i onoga čemu je svjedočio dok je putovao duž Britanije“.

„Ne događa se samo u Britaniji da vlada gazi siromašne“, komentira Livingstone, jer se „isto događa i u Americi i zemljama širom svijeta“. Njegov zaključak nije optimističan: „Ako ne uspijemo promijeniti politiku naših vlada, roboti i AI bit će sljedeći udarac na životni standard običnih radničkih i srednjoklasnih obitelji.“

Oligopol IT-milijardera

Moguće rješenje problema o kojima piše Livingstone stiže iz Kine.U eseju „AI će prouzročiti kraj kapitalizma“, objavljenom u Washington Postu ovog svibnja, profesor pravnih znanosti dr. Feng Xiang sa Sveučilišta Qinghua predviđa da će umjetna inteligencija dovesti do konačnog trijumfa socijalizma i okončati kapitalizam, odnosno da će se pokazati kako AI može biti uspješnije primijenjena u uvjetima centralizirane planske privrede nego u tržišnoj ekonomiji. „AI će pokazati da je Karl Marx bio u pravu“, drži profesor Feng.

„Najvažniji izazov današnjice s kojim se suočavaju socio-ekonomski sustavi je dolazak umjetne inteligencije. Ako AI ostane pod nadzorom tržišnih snaga, to će neumoljivo rezultirati super bogatim oligopolom IT-milijardera koji žanju bogatstvo stvoreno radom robota koji zamjenjuju ljudski rad, sijući masovnu nezaposlenost u radničkim redovima“, piše dr. Feng, tvrdeći da umjetna inteligencija nikako ne bi smjela pasti u ruke privatnih struktura, jer bi tada nova vrsta oligarha privatizirala svo bogatstvo stvoreno robotskim radom, dok bi ljudi koji će ostati bez radnih mjesta neizbježno postali društveni autsajderi.

Stoga Feng drži da se svijet mora okrenuti planskoj privredi, koja može pravedno rasporediti ne samo resurse i faktore proizvodnje, već i dodatnu vrijednost koju su stvorili ljudi. Time bi marksističke ideje dobile novu priliku da ožive u digitalnom 21. stoljeću i postanu rješenje mnogih problema koji postoje, ili će se tek pojaviti daljnjim razvojem umjetne inteligencije, smatra kineski profesor.

„Kineska socijalistička tržišna ekonomija mogla bi pružiti rješenje za to. Ako AI racionalno alocira resurse kroz veliku analizu podataka, i ako robusne povratne petlje mogu zamijeniti nesavršenosti „nevidljive ruke“ dok pravedno dijele veliko bogatstvo koje AI stvara, planirano gospodarstvo koje funkcionira moglo bi napokon biti ostvarivo“, piše Feng, te dodaje:

„Što AI više prožima svaki kutak života, sve je manje smisleno dopuštati da ostane u privatnim rukama, gdje bi služila interesima manjine, umjesto interesima svih. Više od svega, neizbježnost masovne nezaposlenosti i potražnja za univerzalnim blagostanjem potaknut će ideju podruštvljenja ili nacionalizacije AI.“

U tom duhu, Feng sugerira da čuvenu Marxovu izreku „Svak prema mogućnostima, svakome prema potrebama“ treba ažurirati za 21. stoljeće: „S obzirom na nesposobnost AI ekonomije da osigura posao i plaću za sve, svakome prema potrebama.“

Feng protiv Hayeka

Komentirajući zapadni kanon da nacionalizacija znači atak na privatno vlasništvo, koje se pak uzima aksiomom ljudske slobode, Feng iznosi bitnu razliku između zapadnog i kineskog modela:

„Zapadne tvrtke nesmetano izbjegavaju društvenu odgovornost, jer su pravni sustav i njegove puškarnice na Zapadu usmjerene da zaštite privatnu imovinu iznad svega. Naravno, u Kini imamo velike privatne tvrtke kao što su Alibaba i Tencent. Ali, za razliku od Zapada, država ih nadzire i one su svjesne da ne mogu biti iznad ili izvan društvene kontrole.“

Za Fenga tržište može razumno funkcionirati ako industrija stvara mogućnosti zapošljavanja za većinu ljudi. No kad industrija proizvodi samo nezaposlenost, jer roboti sve više preuzimaju teren, nema dobre alternative osim da država uđe u igru. „Regulacija privatnih tvrtki postat će nužna za održavanje stabilnosti u društvima koja su potaknuta stalnim inovacijama“, zaključuje Feng.

Kineski profesor time napada temeljnu paradigmu neoliberalnog ideologa Friedricha Hayeka da je slobodno tržište „pametnije“ od centralno planirane ekonomije, jer mreža investitora, poduzetnika i zainteresiranih kupaca ima više informacija o konkretnom biznisu od središnjih planera, koji se bore s političkim predrasudama i zastarjelim informacijama. Kineska ideja je da će AI konačno dopustiti središnjim planerima da prevladaju te deficite, stvarajući visokotehnološku ekonomsku cjelinu u kojoj su prosperitet i socijalna pravednost uravnoteženi.

Zanimljivo je da Fengove marksističke ideje podržava i jedan od vodećih kineskih kapitalista Jack Ma, osnivač tehnološkog diva „Alibaba“. Ma je nedavno izjavio da pojava velikih skupova podataka („big data“) može u narednih nekoliko godina „izroditi novu plansku ekonomiju koja bi bila vrlo efikasna“.

Prema Maovim riječima, zadnjih sto godina se smatralo da ne postoji alternativa tržišnoj ekonomiji, jer „nevidljiva ruka“, kao specifični regulatorni mehanizam, postoji samo u uvjetima slobodnog tržišta, dok zagovornici liberalne ekonomije pritom tvrde da je u uvjetima planske privrede nemoguće optimalno rasporediti resurse.

No osnivač Alibabe smatra da je uloga planiranja u ekonomiji iznimno važna, te da će u idućih trideset godina rasti, jer će analiza velikih baza podataka, uz pomoć umjetne inteligencije, omogućiti da se operativno donose optimalne odluke o investiranju resursa. Tako bi glavni minus planske ekonomije bio uklonjen.

Tko ne ostane bez posla, pričat će.