Zapad za Guaida, Istok za Madura

I SVIJET I LATINSKA AMERIKA PODIJELJENI OKO VENEZUELANSKE KRIZE

Nakon što je čelnik venezuelanskog parlamenta Juan Guaido 23. siječnja u neviđenom uličnom performansu sâm sebe proglasio predsjednikom Venezuele, došlo je do oštre polarizacije među svjetskim i latinoameričkim vladama oko toga tko podržava Guaida, a tko aktualnog socijalističkog predsjednika Nicolasa Madura.

Od tri najveće svjetske sile, dvije stoje uz Madura (Rusija, Kina), a jedna uz Guaida (SAD). No ako ćemo sintagmu „najveće svjetske sile“ proširiti na pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, tada je skor 3:2 za Guaida (SAD, Britanija i Francuska protiv Rusije i Kine).

Od 19 zemalja Latinske Amerike, ne računajući samu Venezuelu, 11 ih podržava Guaida (Argentina, Brazil, Čile, Ekvador, Gvatemala, Honduras, Kolumbija, Kostarika, Panama, Paragvaj i Peru), a šest se protivi Madurovoj smjeni (Bolivija, Kuba, Meksiko, Nikaragva, Salvador i Urugvaj), dok se Dominikanska Republika i Haiti zasad nisu izjasnili.

Slične su podjele zabilježene i drugdje. Recimo, od regionalnih sila na Bliskom istoku, Izrael podržava Guaida, dok Turska i Iran stoje iza Madura. Ugrubo bi se moglo reći da većina država koje geopolitički i kulturološki pripadaju Zapadu stoji iza samoproglašenog predsjednika, dok većina zemalja Istoka podržava socijalističkog šefa države.

Pritom ni zapadni mediji nisu jednodušni, jer su tekstove protiv američke intervencije u Venezueli proteklih dana objavili agencija Reuters te britanski listovi Guardian i Independent.

Udar američke desnice

Reuters u tekstu pod naslovom „Dok je Venezuela u grču krize, Trumpovi jastrebovi poduzimaju dramatičan obrat“ tvrdi da se u Venezueli odvija državni udar u režiji američke desnice. Navodi se da su Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John****Bolton i potpredsjednik SAD-a Mike****Pence danima uoči Guaidovog samoproglašenja intenzivno komunicirali s budućim „predsjednikom“ te istodobno „frenetično telefonirali latinoameričkim vođama kako bi osigurali njihovu podršku“. Tako se i dogodilo da su sve desničarske vlade u Latinskoj Americi u manje od sat vremena od samoproglašenja priznale Guaida kao predsjednika Venezuele.

Guardian, pak, piše kako je Trumpova zabrinutost za kršenje ljudskih prava i diktaturu u Venezueli „prilično licemjerna“, s obzirom na njegove poznate simpatije prema autokratima, od Putina do saudijskog princa Mohammada bin Salmana, „posebno ako uzmemo u obzir to da Venezuela sasvim slučajno leži na najvećim rezervama nafte na svijetu“.

A Independent donosi intervju s bivšim specijalnim izvjestiteljem UN-a Alfredom de Zayasom, koji je nakon posjeta Venezueli izjavio da glavni razlog ekonomske katastrofe u toj zemlji leži u nezakonitim sankcijama koje su SAD nametnule socijalističkoj vladi u Caracasu, a koje je usporedio sa srednjovjekovnom opsadom gradova:

„Sankcije ubijaju“, kazao je Zayas, dodajući da od američkih ekonomskih mjera najviše stradaju najsiromašniji slojevi stanovništva Venezuele, koji umiru bez hrane i lijekova.

Kud vojska, tu i vlast

U razgovoru za Independent Zayas iznosi da je nakon posjeta Venezueli podnio izvještaj UN-u, u kojem je predložio da Međunarodni kazneni sud istraži predstavljaju li američke sankcije zločin protiv čovječnosti, pogotovo jer su donesene bez odobrenja UN-a. No visoki komesar UN-a za ljudska prava odbio se sastati sa Zayasom, koji tvrdi da je njegov izvještaj bojkotiran zato što nije u skladu s američkim stavom da je Venezueli nužna promjena režima.

Čak i u SAD-u čuju se glasovi protiv američkog forsiranja smjene vlasti u Caracasu. Tako je bivši republikanski senator i predsjednički kandidat na izborima 2012. Ron Allenovih dana u intervjuu za RT oštro osudio Trumpove „jastrebove“:

„Američko uplitanje u unutarnja pitanja Venezuele nije samo licemjerno već i jako opasno - bit će to skupo, protuzakonito, a ako se pretvaraju da trebamo ući unutra kako bismo širili američke vrednote, to nisu moje vrednote! SAD kritizira druge zemlje zbog navodnog ‘uplitanja’, no kad mi to radimo onda sve može, sve je ok, gotovo sveto!“, kazao je Allen.

U ovom času posve je neizvjesno hoće li državni udar u Venezueli uspjeti. Neki to smatraju „pitanjem od 100 milijardi dolara“, jer otprilike toliko novca su Kina i Rusija zadnjih godina uložile u posrnulu venezuelansku ekonomiju, pa se drži da neće mirno gledati Madurovu smjenu.

Mnogi drže da Madurova sudbina, a time i sudbina bolivarske revolucije – a posredno i sudbina kinesko-ruskih ulaganja - ovisi o tome kome će se prikloniti venezuelanska vojska. Zasad ona stoji uz Madura, ali SAD iza sebe ima bogatu povijest uspješno organiziranih prevrata u Latinskoj Americi, što ne treba podcijeniti.