Živjeli pojedinačni incidenti!
Slobodna Dalmacija - 11. ožujka, 2017
Više gotovo nema smisla komentirati Predsjedničine intervjue. Nema, jer su to vazda iste amaterske lazanje: red neutemeljene samohvale, red infantilnih percepcija kompleksnog društvenog bitka, red apsolutnog neshvaćanja onoga u što se hrvatsko društvo pretvara. A pretvara se u ono što gradonačelnik Rijeke i čelnik tamošnjeg SDP-a Vojko Obersnel ovih dana naziva “najprimitivnijim oblikom konzervativne desne stranputice”.
U srijedu navečer na RTL-u potvrdila se notorna činjenica: čim Predsjednicu intervjuira iole kompetentniji novinar koji joj neće podilaziti – kao što se te srijede pojavio Zoran Šprajc - ona se gubi u močvari izjava koje su daleko ispod čak i minimalnog standarda što ga čovjek očekuje od šefa države. Otkad kraj nje više nema HDZ-ovog masterminda Vladimira Šeksa, Predsjednica u javnim istupima zapanjuje podkapacitiranošću.
Kod Šprajca se samoinicijativno okušala u ulozi glavnog urednika novina, odnosno TV Dnevnika. To se dogodilo nakon što ju je Šprajc zamolio da komentira puzajuću fašizaciju društva – u kontekstu nedavnog marša crnokošuljaša s nacističkim zastavama centrom Zagreba - a ona odvratila da “ne bismo smjeli previše važnosti davati nekim marginalnim pojavama i skupinama”, na što je RTL-ov voditelj priznao da ne razumije takav stav.
“Naravno da se trebamo zgroziti na šestoj ili sedmoj stranici nekog lista, ili desetoj minuti Dnevnika, a ne im dati pozornost” – tako je svoju uređivačku politiku objasnila glavna urednica s Pantovčaka.
Od puzanja do marširanja
U zraku je ostalo pitanje: a što crnokošuljaši moraju napraviti da bi dospjeli na naslovnice i u prve minute Dnevnika? Treba li čekati da neki novi Kvaternik s krugovalne postaje Radio Zagreb proglasi NDH 2.0, pa da se njegovi drugovi potom bace na pisanje rasnih zakona? Ili ćemo, poučeni povijesnim iskustvom, reagirati prije nego što fašizam uđe u institucije, jer nam to povijesno iskustvo kaže da je tada za svaku reakciju kasno?
Ali ne: glavna urednica Kolinda Grabar-Kitarović ima drukčiju koncepciju medijske obrade stvarnosti, pa na Šprajcovo pitanje o ploči s nacističkim natpisom u Jasenovcu odgovara ovako: “Nemojmo se fokusirati na neku puzajuću fašizaciju.”
Gledajući izdvojeno, ovo je zapravo daleko najmudrija rečenica koju je te večeri Predsjednica izrekla na RTL-u. Odnosno, mogla je to biti, da je Predsjednica imala hrabrosti tu rečenicu nastaviti: “…jer ta fašizacija više nije puzajuća, nego doslovno marširajuća.”
Ali ne: Predsjednica u našem društvu ne vidi nikakvu fašizaciju, kamoli marširajuću. Za nju ustaštvo u Hrvatskoj potencira Srbija, a ona ga osobno ne vidi; ona vidi samo “pojedinačne incidente”. Iz toga proizlazi da svi koji na tu fašizaciju ukazuju sigurno rade za Srbiju, dakle protiv hrvatskih interesa, pa su dakle zacijelo četnici, orjunaši ili komunisti koji mrze sve što je hrvatsko, iako su i sami Hrvati pa bi to značilo da mrze sami sebe. Vidimo da budalasta premisa ne može rezultirati pametnom konkluzijom.
Mantru o “pojedinačnim incidentima” Predsjednica je izrekla jedva 24 sata nakon što je Srpsko narodno vijeće objavilo godišnji bilten u kojem je pobrojan 331 lanjski slučaj nasilja i drugih oblika poticanja na diskriminaciju prema Srbima - u rasponu od medijskih poruka mržnje, preko javnog promoviranja ustaštva, do fizičkih napada na građane srpske nacionalnosti – pri čemu je broj takvih slučajeva u odnosu na 2015. porastao za čak 57 posto.
Trend koji raste
Te dvije brojke nude dva lagana matematička zaključka. Prva brojka (331 incident) znači da postoji trend. Druga brojka (57 posto) znači da taj trend raste. Djeco, ima li pitanja?
Ali ne: Predsjednica ima svoju egzotičnu matematiku po kojoj 331 pojedinačni incident ne znači trend. Koliko incidenata stane u njeno poimanje trenda, to Bog sveti zna. Bilo bi krasno da i kod drugih pitanja gospođa ima tako stroge kriterije.
Recimo, vidjeli smo već da ploča s nacističkim natpisom u Jasenovcu Predsjednici nije osobito sporna, kao ni premijeru, koji se dosjetio da premijersku odluku o uklanjanju nacističkog natpisa s ploče odgodi barem za godinu dana, koliko će navodno djelovati njegovo tzv. Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću.
“Cilj njegovog osnivanja bio je da se premijer Andrej Plenković ne mora odrediti o ploči u Jasenovcu”, kaže splitski povjesničar i predsjednik stranke Nova ljevica dr. Dragan Markovina, koji formiranje povjerenstva ocjenjuje kao “tešku glupost”. Tu izjavu Markovina je dao na predstavljanju svoje kandidature za splitskog gradonačelnika - uz podršku Radničke fronte i Nove ljevice – koje je održano u Ulici Ruđera Boškovića, središnjoj okomici četvrti Split 3, a ta ulica je znamenita i po tome što pokazuje rješenje za nacistički problem u Jasenovcu, rješenje koje Plenkovićevo povjerenstvo čini suvišnim, bar što se ploče u Jasenovcu tiče.
Naime, u toj splitskoj ulici, kao i u Jasenovcu, stoji spomenik HOS-u na kojem je također svojedobno dreždao isti nacistički natpis, samo je prethodna Vlada imala dovoljno političke hrabrosti i civilizacijske svijesti da ga makne – makar i preko noći, uz policijsku zaštitu kamenoklesara – ali Predsjednica i Plenković to očito nemaju. Živjeli pojedinačni incidenti!